Zagađivanje naftom

Sample Image

Ljubaznošću već svima nam znane profesorice Tišljar, donosimo vam seminar Domagoja Sobote s temom "Zagađivanje naftom" 28.08.2004

  UVOD :

        Kao prvo, zašto smo odabrali upravo ovu temu? Pa iz jednostavnog razloga jer se ona tiče svih nas, to jest želimo li da život na Zemlji ne prestane , odnosno želimo li kao vrsta preživjeti, moramo poduzeti ozbiljne akcije za smanjenje onečišćavanja. Nafta je samo jedan problem, u nizu ostalih problema, ali to je dosta aktualna tema i zato je naš odabir pao na to.

Ova tema je također i povezana s kemijom, ali znamo da su kemija i biologija kao znanosti dosta povezane pa mislimo da to zato neće biti problem.

Kao uvod u ovaj referat malo smo se dotakli nekih osnovnih podataka koje bi trebali znati o nafti, kao što su sastav, nalazišta, postanak . . . 

 Sastav nafte:

   Sastav nafte vrlo se razlikuje na različitim naftnim poljima širom svijeta. Glavni sastojci uvijek su zasićeni ugljikovodici s velikim rasponom molekulskih težina, počevši od metana do malenih količina vrlo teškog ulja u području C50. Derivata ciklopentana i cikloheksana, poznatih pod imenom nafteni, također ima u raznim količinama. Neka nalazišta kao ona u Kaliforniji i Borneu sadrže znatne količine aromata. U manjim količinama ima i sumporovih, dušikovih i kisikovih spojeva. Sadržaj sumpora u ulju osobito je važan jer se taj element mora ukloniti da bi se spriječilo nastajanje korozivnih kiselina oksidacijom u toku upotrebe. Nafta sadrži i malene količine i ostalih elemenata, npr. metala, koji se danas smatraju nevažnima. Kad bi se, međutim, mogao naći pogodan postupak za njihovo uklanjanje, npr. vanadija, iz goleme količine prerađene nafte skupila bi se velika količina nečistoće koja bi postala vrlo vrijedna.

   Hlapljivi ugljikovodici, kao metan, etan, propan i butan, posebno se uklanjaju kao "prirodni plin" i najvećim dijelom upotrebljavaju kao gorivo. Frakcionom destilacijom prirodnog plina pri niskim temperaturama odjeljuju se pojedine komponente i prodaju kao čiste kemikalije. Tekući se ostatak podvrgava frakcioniranju.

 Nalazišta, dobivanje i postanak nafte:

  Nafta i zemni plin nalaze se u većim ili manjim dubinama Zemljine kore u poroznim stijenama i pijesku, između nepropusnih slojeva. Iznad tekuće nafte je pod velikim tlakom plin. On je djelomično otopljen u nafti. Ispod sloja nafte nalazi se sloj slane vode.

 Kada se kroz zaštitnu stijenu probuši otvor, oslobađa se plin koji izbija na površinu noseći sobom nešto hlapljive tekućine, (nafta niskog vrelišta). Kad plin prestane izlaziti, zaostala se nafta crpi pomoću raznih sistema crpki. U praksi se nafta dobiva bušenjem pomoću čeličnih cijevi kojima je na donjem kraju pričvršćeno bušilo. Rotirajući, cijevi prodiru u dubinu zemlje. Sirova nafta nosi sa sobom pijesak i vodu, pa mora neko vrijeme odstajati da bi se od nje odvojile te primjese.

 

Plinovita se frakcija ispire prolazeći kroz ulje koje apsorbira slabije hlapljive komponente. Isprani se proizvod naziva zemnim plinom, a sastoji se od metana kao glavne komponente, zatim etana, propana, butana, ugljikova dioksida, dušika i sumporovodika. Golemom mrežom cjevovoda zemni plin se provodi kontinentom, gdje služi kao gorivo.

   Prema današnjem shvaćanju nafta je nastala u dalekoj Zemljinoj prošlosti od ostataka organizama, naročito onih koji su živjeli u moru. Za tu organsku teoriju o postanku nafte govori činjenica što se u nafti nalaze tragovi nekih organskih spojeva koji su mogli nastati samo u živim bićima. Kad su u nafti pronađeni ti organski spojevi, napuštena je nekadašnja anorganska teorija  koja je postanak nafte objašnjavala djelovanjem vode na metalne karbide.

Za nastanak nafte bili su povoljni uvjeti u mirnim morskim zaljevima, koji od pučine bili donekle odijeljeni prudovima. Njihov površinski sloj bio je bogat kisikom a siromašan solju. U nekim geološkim epohama tu su se mogle razmnožiti goleme količine planktona, a ovamo je dolazilo s mora i kopna i mnogo drugih životinja koje žive u morskoj i slatkoj vodi. U dubini zaljeva nalazila se zona u kojoj je voda bila bez kisika, a bogata sumporovodikom i solju. Tu su organizmi masovno ugibali i zajedno s uginulim planktonom taložili se na morskom dnu. U glinastom talogu bila je mrtva tvar planktona i ostalih organizama zaštićena od truljenja zbog nestašice kisika, pa su u njemu uz sudjelovanje bakterija zbivali isključivo anaerobni procesi. Tako je nastao proizvod koji još nije bio nafta, ali je to postalo pod velikim tlakom i pri višoj temperaturi na nekoj vrsti destilacijskog procesa. S mjesta prvobitnog postanka nafte je kasnije pod tlakom bila istisnuta u pore i pukotine stijena, kao što su pješčenjaci, vapnenci, dolomiti.

 

Važnost nafte

             Ekonomska i kemijska važnost nafte postigla je takav stupanj da ga se gotovo ne može opisati. Golema polja nalazišta nafte leže ispod površine zemlje u mnogim krajevima svijeta, a osobito u SAD, sjevernim područjima Južne Amerike, Srednjem istoku, posebno u Iraku i Saudijskoj Arabiji, te Ukrajini. Ti prirodni izvori počeli su se više iskorištavati u vrijeme razvoja motora s unutrašnjim izgaranjem, na početku dvadesetog stoljeća. Primjene naftnih proizvoda: benzin, loživa ulja i maziva poprimila je takve razmjere da bi ekonomija bilo koje moderne zemlje propala, ako bi njezini izvori nafte bili nenadano iscrpljeni. Osim toga, kao industrijski nusproizvod dobivaju se jeftiniji materijali za organske sinteze.

 

Onečišćavanje mora naftom:

 Do onečišćavanja mora naftom dolazi i prilikom čišćenja tankera ili kad se na bušećim platformama dogodi nesreća. Ipak, do najvećih ekoloških katastrofa došlo je zbog oštećenja ili potonuća divovskih naftnih tankera, Tako stvorene naftne mrlje izazvali su veliki pomor morskih ptica i drugih životinja.

 
Navest ćemo nekoliko primjera u svijetu ( od kojih su neki jako dobro poznati javnosti) kada su se dogodile havarije, i bitno utjecale na floru i faunu toga zagađenog područja.

  

Primjer prvi:

 Najveći Morski park, Great Barrier Reef Marine Park koji ima površinu

340 000 km2, a dugačak je 2300 km i sadrži 618 otoka. To je jedan od najvećih ekosistema na zemlji i sadrži:

1500 vrsta ribe

400 vrsta koralja

4000 vrsta mekušaca

500 vrsta algi

215 vrsta ptica

16 vrsta morskih zmija

6 vrsta kornjača,

a neke od populacija su najveće ili posljednje na Zemlji.

To je Australska turistička atrakcija koju je 2001. grubo oštetio tanker zbog nemarnog upravljanja i još neodgovornijeg izbora rute putovanja tereta herbicida i fungicida, nekih od najgorih otrova u svakodnevnoj upotrebi.

 Primjer drugi:

 Missisipi, najveća rijeka u SAD-u, duga 4209 km, s pritokama duga 6970 km, donosi 18800 m3 vode u sekundi i oko 500 mil. tona nanosa godišnje u Meksički zaljev. Porječje ima površinu od
3 219 360 km2 (31 država SAD) i jedan je od najkompleksnijih ekosistema na svijetu (sve europske rijeke zajedno imaju daleko manje biljnog i životinjskog svijeta). 3887 km plovnih puteva (s pritocima 22 000 km) i sve što se ispušta u njega alarmantno ugrožava cijeli ekosustav ponajprije uljima, teškim metalima i dioksimima.

Taj je ekosustav ugrozio tanker koji se je nasukao 2000. g. kod New Orleansa i napravio najveću naftnu mrlju na svijetu, veću i od one Exxon Valdeza 1981. Pravi je primjer kako razvijene države, bogate kompanije i pojedinci, bezobzirno se odnoseći prema prirodi donose dokumente protiv nje, svesno je ugrožavajući u korist svojeg profita (Iako je meksički zaljev odavno ugrožen. Missisipijem će brodovi s dvostrukim stijenkama biti obavezni tek 2010., a domicilni još 5 godina kasnije. Cjenkanje kao na placu, kao i kod donošenja zabrane za neke anti fouling spojeve na bazi kositra, za koju je trebalo deset godina za donošenje, iako se sve vrijeme poznaje visoka otrovnost tih spojeva koji luke čine mrtvm morima.)

 

Primjer treći ( ujedno i najpoznatiji ) :

             EKOLOŠKA TRAGEDIJA EXXON VALDEZA

24. ožujka 1989. godine dogodila se dosad najteža ekološka katastrofa u povijesti čovječanstva kad je zlosretni tanker Exxon Valdez u more nedaleko od obala Aljaske ispustio oko 42 milijuna litara sirove nafte.

Posljedice te nesreće osjećaju se još i danas. Unatoč tome što je samo tvrtka Exxon potrošila oko 900 milijuna dolara da očisti obalu i more od zagađenja, mnoge biljne i životinjske vrste nepovratno su nestale iz zaljeva Cook i morskog prolaza Princ William.
Pokušaji da se u to područje, u kojem su inače tri nacionalna parka prirode, vrate kormorani, kitovi ubojice i pacifička haringa ostali su bez rezultata. U ptičji svijet vratio se bjeloglavi orao i obične blune a u podmorje jedna vrsta lososa.
Stanovnicima tog dijela Aljaske nesreća Exxon Valdeza srušila je cijeli svijet. Ribarski brodovi stoje privezani jer čak i kad ulove nekoliko stotina kilograma škampa, ranije svog glavnog ulova, nitko ih ne želi kupiti. U međuvremenu su tržištem zavladali ribari iz Azije i uzgajivači ribe iz drugih dijelova SAD-a i Kanade.

 

Većina od oko 2500 stanovnika mjestanca Cordova i danas živi od 26 milijuna naknade koju im je isplatio Exxon. Stručnjaci se pitaju nisu li pokušaji čišćenja mora i obale od taloga nafte donijeli više štete nego koristi. Kažu, nafta bi se s vremenom ionako razgradila a čišćenjem su u more i tlo unesene tone kemikalija i deterdženata.
Skromna je utjeha da su federalne vlasti otkupile više od 260 tisuća hektara netaknutih šuma i zemljišta kako bi proširile nacionalne parkove Katmai, Kenai i Lake Clark.

Kao prikaz koliko štetu je nanio samo slučaj Exxon Valdeza  našli smo jedan članak koji govori o pokušajima rehabilitacije i obnove životinjskog svijeta. Članak bi mogli okarakterizirati kao pokušaj da se dočara veličina štete ali na jedan humoran ( nažalost stvaran ) način.

 « Prosječni troškovi rehabilitacije tuljana nakon izlijevanja ulja na tankeruExxon Valdez na Aljasci su iznosili 80.000 US dolara. Prilikom svečaneceremonije puštena su dva tuljana čiji su troškovi spašavanja bili najviši. Životinje su puštene nazad u divljinu uzodobravanje i aplauz prisutnih promatrača. Minutu kasnije, na očigled svih tuljane je pojeo kit ubojica.»

Primjer četvrti :

  BORBA ZA OPSTANAK NA GALAPAGOSU
Nafta koja je iscurila iz tankera koji je doživio havariju kod ekvatorskog otočja Galapagos, počela je ozbiljno ugrožavati morske lavove i pelikane. Volonteri su pripravani da krenu na otočje Galapagos i očiste ugrožene životinje. Do sada je iscurilo više od 1,000 galona nafte. Galapagos je inače poznat po divovskim kornjačama i Charlesu Darwinu, koji je 1835. ne temelju istraživanja životinja na otočju utemeljio svoju teoriju o prirodnoj selekciji i evolucji iznesenu u knjizi “O podrijetlu vrsta”. I danas Galapagos predstavlja ekološki i biološki endem jer se, zbog dislociranosti otočja s uobičajenih plovidbenih puteva, većina životinjskih i biljnih vrsta dosad razvijala bez ikakvih (negativnih) ljudskih utjecaja. 

 

Primjer peti ( ujedno najaktualniji ):

 

EKOLOŠKA KATASTROFA U ŠPANJOLSKOJ MOGLA BI DOBITI VEĆE RAZMJERE

Ekološka katastrofa u sjeverozapadnoj Španjolskoj mogla bi imati veće razmjere nakon što je oštećeni tanker MS PrestigeSample Image ostavio novu naftnu mrlju od 1.200 četvornih kilometara, navodi se u utorak u medijskim izvješćima.
Količina nafte koja je iscurila iz tankera ranije je procijenjena na 4.000 tona.

Nafta je već zagadila oko 200 kilometara obale. Tanker se nalazi između španjolskih i portugalskih voda oko 200 kilometara od španjolske obale. Obje zemlje, i Španjolska i Portugal, odbile su dopustiti nizozemskim spasiocima sidrenje tankera kako bi pretočili 75.000 tona nafte u drugo plovilo, zbog bojazni od još veće ekološke katastrofe.
 Naftna mrlja iz potonulog tankera Prestige mogla bi se pokazati najogorom katastrofom takvog tipa, upozorili su u utorak stručnjaci i aktivisti za zaštitu okoliša.

Tanker je prevozio 70.000 tona diesel goriva, dvostruko više od tankera Exxon Valdez koji je 1989. uništio do tada netaknutu divljinu Aljaske. Stručnjaci se pribojavaju da bi tanker pri udaru o morsko dno mogao puknuti, ili bi se, nakon određenog vremena, mogao raspasti od hrđe, te bi tako iscurila cjelokupna količina nafte.

Toksini ispušteni u more prijete "dugoročnim i podmuklim učinkom" na ekosustav, što je gore od trenutne fizičke štete nanesene životu u moru, rekao je Christopher Hails iz Svjetskog fonda za prirodu (WWF. On ukazuje na činjenicu da je Exxon Valdez ispustio sirovu naftu a Prestige diesel gorivo koje je mnogo štetnije po okoliš. )

Stražnji dio tankera koji je prošle srijede doživio havariju pred španjolskom obalom, potonuo je u Atlantski ocean zajedno s većim dijelom sirove nafte koju je prevozio, dok se prednji dio još održava na površini, no čini se da će i on uskoro potonuti.

Tanker Prestige, koji je plovio pod bahamskom zastavom, prošle je srijede pogodila oluja zbog koje su njegovi pomorci doživjeli brodolom u blizini sjeverozapadne obale Španjolske. Iz tankera je iscurilo 5.000 do 6.000 tona goriva ostavivši 17 kilometara dugu mrlju.

Španjolski zamjenik premijera Mariano Rajoy je priopćio da prema mjestu katastrofe plove tri broda za čišćenje naftne mrlje. Portugalski premijer Durao Barroso je rekao da će se portugalska fregata pridružiti korveti koja je već u tim vodama.

No, valovi su visoki pet metara, što je uobičajeno za ovo doba godine, i teško da će se moći spriječiti izlijevanje nafte na obalu Galicije, kazao je glasnogovornik nizozemske tvrtke Smit Salvage Lars Walder. Ovim su incidentom ugrožena jedna od najbogatijih europskih ribolovnih područja, a sama Galicija uglavnom živi od izlova morskih plodova i turizma.

Kada na red dođe pitanje odštete, krivca će u ovom slučaju biti teško identificirati, upozorava Greenpeace, ponajprije zbog problema vlasništva koje karakterizira današnju brodarsku industriju.

A u međuvremenu, morima će i dalje ploviti "hrđajuće kante". A mogli bi ih nazvati I tempirane bombe koje samo čekaju da ih netko aktivira, I da unište floru I faunu stotinama kilometara uokolo.

 

PROBLEMI ZAGAĐIVANJA NAFTOM U HRVATSKOJ

 Jedan od najaktualnijih I projekta koji najviše zabrinjava biologe I ekologe je projekt DružbeAdria. Nešto više o tome

 Ne samo oni koji se bave zaštitom okoliša, već sigurno i većina građana Hrvatske zatečeni su odlukom Vlade RH i projektom DružbAdria o prijevozu nafte Jadranskim morem, pogotovo u trenutku kada smo puni stravičnih podataka o katastrofi koja je pogodila Španjolsku uslijed havarije broda "Prestige". I u tom času Hrvatska potpisuje ugovor kojim će se prevoz brodova punih nafte povećavati iz godine u godinu.

 Povećanje od 80 pa do 200 tankera sigurno predstavlja direktni atak na Jadran – na 1185 otoka i preko 5000 kilometara obale, posebno sada kada Hrvatska dolazi u situaciju da zahvaljujući svojim prirodnim ljepotama ( te velikom prirodnom raznolikošću)  postaje turistička meka i atraktivno odredište za turiste iz cijelog svijeta. Sve udruge za zaštitu okoliša Hrvatske, njih 28, ujedinile su se, uputile zajednički apel vladi i svim nadležnim ministarstvima, tražeći da se razmisli o potpisivanju ugovora koji bi mogao postati ozbiljna prijetnja hrvatskoj obali i svima koji na njoj i od nje žive. Stoga je 12.XII u Zagrebu održana konferencija za medije, gdje je iznesen stav "zelenih" i upozoreno na činjenicu da se takav projekt potpisuje, a da prethodno nije niti napravljena studija utjecaja na okoliš Naglašeno je da Zeleni forum (koji okuplja udruge koje se bave zaštitom okoliša) nije protiv razvitka, ali sigurno nije ni za razvitak koji može ugroziti najvažniji resurs s kojim Hrvatska raspolaže, a to je Jadransko more.

 Izlijevanje veće količine nafte samo s jednog od brojnih 250 tankera veličine 'Prestige-a' koji bi svake godine dolazili u Jadran izazvalo bi ne samo ekološku, već i ekonomsku katastrofu, uništavajući za duže vrijeme ribarstvo i turizam, jedan od najznačajnijih oslonaca našeg gospodarstva. Prema konvenciji UN-a o pravu mora Jadran je svrstan u more koje karakterizira složenost plovidbe u uskom prostoru poluzatvorenog mora, prilaz lukama kroz dugačka otočna područja i opasne prolaze, složenost vremenskih prilika zbog brže, nagle promjene i iznenadnog dostizanja ekstremnih veličina, velika opasnost od svih vrsta onečišćenja zbog malih vodenih masa i njihove slabe i prespore izmjene, te potreba da se posebna pažnja posveti korištenju i očuvanju živih bogatstava, čistoće i prirodnih ljepota.

 Dogodi li se kakva havarija na kojem od ogromnih tankera koji bi trebali u velikom broju početi od proljeća 2004. godine ploviti Jadranskim morem, šteta bi mogla biti nesaglediva i praktički neprocjenjiva .

Hrvatska bi u tom slučaju zadugo ostala i bez čiste obale i mora i bez prihoda od turizma. Kome je u interesu kockati se sa sudbinom svih nas i sa sudbinom Jadranskog mora? Tko sebi uzima pravo bez znanja javnosti stavljati na kocku najvrjedniji prirodni resurs s kojim Hrvatska raspolaže? I tko uzima sebi pravo da nepotrebno ugrožava I kocka se sa prirodom 

( I to nisu bezazlene stvari već ozbiljna prijetnja cijelom ekosustavu ) . 

Sample ImageValja znati: čak i da se nikakva havarija ne dogodi, sami tankeri vrlo onečišćuju more otpadnim tvarima, te trajno narušavaju prirodnu ravnotežu života u moru balastnim vodama, a samim utjecajem na more utječu na cijeli ekosustav ( hranidbene lance, a najveće posljedice bi osim flore I faune osjetili I ljudi )

Sve se to planira dogoditi u blizini naše najvažnije jadranske rijeke Neretve i našega najvažnijeg područja akvakulture Malostonskog zaljeva – koji je osamdesetih godina, unatoč silnim teškoćama, spašen i sačuvana je naša jedinstvena kamenica (oštriga, Ostrea edulis).

A još je mnogo takvih endemičnih I jedinstvenih vrsta koje su I ovako ugrožene a kamoli tek da se dogodi jedna takva havarija.

  

Zaključak :

          Koliko god velika dobit i profit od nafte bio ne smije se misliti samo na profit, jer štetu koju samo nafta, odnosno zagađivanje njom donosi su enormne. Nesreće, havarije, i brodolomi samo su «vidljivo» onečišćenje , ali činjenica je da još veći dio onečišćenja mora dolazi zbog ispuštanja nafte ili izravno u more ili iz obalnih instalacija. Svakako tu treba i spomenuti i problem balastnih voda. Te vode koje tanker ispušta mogu jako utjecati na ekosustave u kojim se kreće trajekt. U tim vodama se mogu nalaziti razni organizmi koji normalnim, prirodnim tokom nikada ne bi dospjeli u određene vode, ali ipak jesu , i to neprirodnim putem, te mogu i dosta često utječu negativno na pojedine ekosustave. To je posebice opasno za ekosustav Jadrana, jer je Jadran zatvoreno more, a kad bi se recimo dogodila još i nekakva havarija, očito je i običnom laiku da bi to bilo katastrofalno, i da bi kao prvo ogromne posljedice trpio živi svijet u moru, zatim u blizini obale, a na kraju i cijela Hrvatska, pa čak i regija. Jer kako se kaže , more nas hrani. Stoga kockati se tako sa našom budućnošću nije dobro, a prije svega nije pošteno prema prirodi. Dosta smo puta upozoreni koliko nesagledive posljedice može to imati, tako da ne možemo reći da će biti, ili da je to iznenađenje. Stoga treba nešto poduzeti, da se zaštiti priroda a samim time i da se zaštitimo i mi sami!