Kao Juda

Kao Juda

Kada je Juda Iškariotski poljubio Isusa u obraz i izdao ga za 30 zlatnika, pitam se kako se točno osjećao u tome trenutku, u svojoj koži? Može se nagađati, ali jedno je sigurno, kada je Isusu darovao izdajnički poljubac smrti njegov um je bio pomućen pohlepom za novcem do te mjere da više nije znao raspoznati dobro od zla. Isus je znao unaprijed da će ga Juda izdati a ipak dozvolio mu je da ga poljubi i još mu je rekao: “ Prijatelju, čini to zbog čega si ovdje “.


 

Isus ga čak i tome trenutku naziva prijateljem. Kolika je njegova ljubav, ljudskome umu možda nikada neće biti do kraja shvatljivo. Juda, iako izdajnik, odigrao je bitnu ulogu u Isusovom ovozemaljskome životu jer Juda je bio dio plana … Ali, ovdje stajem i molim da moju ruku vodi Onaj koji me i naveo da pišem sve ovo. Sada kada znam da smijem i mogu, nastavljam dalje…

Koliko Judinih poljubaca čovjek primi tokom života? Bilo bi zanimljivo da postoji neka konkretna statistika, ovako svatko ima svoju osobnu procjenu. Sudeći po svemu, Judini poljupci pršte na sve strane. Svi se vole, ljube, grle a kad tamo, vidi vidi, gorkog li iznenađenja na kraju! Pa tko će koga ako ne svoj svoga, što je Juda i sam potvrdio. Svog učitelja, s kojim je kruh dijelio, koji mu je noge oprao, učitelja koji je njega izabrao i koji bi život dao za njega, on izdaje jednim poljupcem u obraz. A gdje su i tko su to današnji Jude?

Svi upiremo prstom jedni u druge, jer ja nikada nisam Juda. Malo sutra! Tko nikada nije bio Juda neka digne ruku u zrak… Ne vidim ruke pa dakle… Ok, nije isto kada tvoja izdaja nekoga doslovno raspne na križ ili kada su posljedice ipak blaže ali izdaja je izdaja, jednako gnjusna u svim svojim oblicima. Ljubavna izdaja, prijateljska izdaja, poslovna, obiteljska ili izdaja samoga sebe. Sve su to izdaje koje te kad tad dočekaju i to vatreno krštenje svatko mora proći. Kada nekom prilikom dobijemo pusu od nekog Jude ili Judice, svim snagama se borimo da se to više nikada ne ponovi. Međutim, u životu uvijek treba biti spreman na sve, pa tako i na to da će se ponekada prikrasti još poneki Judin poljubac a bome i da ćemo ga nekome dati. Dok prolazimo ovom dolinom suočeni izazovima, napastima i kušnjama, gotovo pa je nemoguće obraniti se od Judinih poljubaca ako ništa drugo uvijek će postojati oni koji će nas htjeti tek onako malo cmoknuti. A kada sam sebi daješ Judin poljubac ?

Svaki puta kada ideš kontra sebe, svaki puta kada kažeš: “Da!” a misliš: “Ne!”, svaki puta kada sve u tebi vrišti da je nešto krivo i loše pa ipak napraviš tako i naravno, uvijek se na kraju uvjeriš da je vrišteći glas iznutra bio u pravu. Glas savjesti uvijek ima nešto za reći, osim kada ga se ušutkava razno raznim izgovorima, uvjeravanjima i opravdanjima. Judi je savjest tako očito zatajila u trenutku kada je izdao Isusa ali bez obzira na to Isusova ljubav i milosrđe su beskrajni. U nekom savršenom svijetu vjerujem i nadam se da je Isus oprostio Judi izdaju. Zašto? Zato jer vjerujem da je Juda kao što sam napisala na početku, bio dio većega Božjega plana. Isusova žrtva na križu bila je predviđena još mnogo prije. Zbog toga je Isus i došao na svijet, radi otkupljenja naših grijeha. Nije nam došao suditi već nas osloboditi. Isus bi podnio tu žrtvu s Judom ili bez njega. Međutim, upravo Juda, jedan od 12 apostola, izdao ga je i postao dežurni krivac.

Gledajući iz šire perspektive, Juda je dobio tešku ulogu u svemu tome. Kolika je bila nepodnošljiva njegova grižnja savjesti zbog izdaje da se objesio. Juda, Juda, crni Juda – možda kao svojevrsna žrtva, kao najgori izdajnik ili tek običan slab i grešan čovjek ? Netko drugi je njemu izrekao sud a odgovor na pitanje da li ga je progutao vječni oganj ili je u nebeskome kraljevstvu, saznat ćemo jednoga dana kada pređemo na drugu stranu. Do tada, ovo ostaje enigma. I zašto bi uopće baš sve morali znati? Neke stvari bile su i ostat će Božji misterij. Zato imamo slobodnu volju i u njoj možemo slobodno promišljati i pitati se jer : “Ištite, i dat će vam se! Tražite, i naći ćete! Kucajte, i otvorit će vam se! “.

Isuse , znao si i prije nego je sve ovo napisano što ću napisati jer sve nas čitaš ko otvorene knjige. Tvoja snažna providnost vodi me u ovome Korizmenom vremenu i nekim mističnim putevima, logici nepoznatim, kažeš mi tako jasno da u neki redak svakako napišem one tvoje riječi: “Ljubite jedni druge kao što sam vas ja ljubio.“ Evo jesam, napravila sam tako a i razumijem zašto upravo sada i baš te riječi. Nema tu puno filozofije, zato jer trebamo ljubiti jedni druge onako kao što nas Isus ljubi… ne kao Juda .