Sveti Valentine, čuj me!

Valentinovo

O sveti Valentine vjerujem da nisi mogao ni slutiti kada si bio još ovdje kako ćemo slaviti tvoj dan. Sigurno se smješkaš s nebesa kada nas gledaš u Valentinovskoj euforiji i laska ti što smo taj 14. veljače nazvali – Valentinovo, po tebi dragi svećeniče i mučeniče. Odsjekli su tvoju svetu glavu i ubili tvoje tijelo, ali pogledaj samo koliko si živ među svima nama nakon 18 dugih stoljeća.


 

Neki te se možda i ne sjete kada jure gradom u potrazi za poklonom u obliku srca, za nečim mirisnim, čokoladnim, crvenim, cvjetnim, dok ima i onih koji čak odu do tvog oltara i zapale svijeću, pomole se, zamole te da im čuvaš ljubav ili pronađeš ljubav, a možda i da ih oslobodiš neke ljubavi koja to više i nije.

Sigurno čuješ svašta sveti Valentine u tim molitvama upućenima tebi i tko zna što misliš, ja te samo molim uzmi u obzir da smo mi ljudi neobične biljke, tako promjenjive, prevrtljive, ponekad ne znamo ni sami što to želimo ili osjećamo, ali zajednička nam je svima želja, potreba i neprestana žeđ za ljubavlju jer bez nje ne možemo ni koraka dalje. Ona daje taj završni sjaj baš svemu. Kad se svemu što se radi, misli, govori dodaje doza te najsnažnije sile u svemiru- ljubavi, dobivaš krila za najdalje letove.

Ovih dana nešto kao da je zahladnjelo više među ljudima i zato ti šaljem najveću molitvu, daj nas sve zalij morem ljubavi, bolje još oceanom i zagrij nas, otopi te ledene sige koje su se stvorile oko nas. Rastopi svaki ponos, aroganciju,licemjerje, sebeljublje, častohleplje i sve to ružno, trulo što priječi ljubavi da prodre dokraja u srca i osvijetli svaki kutak naše duše. Vidim uslišaš molitve jer taj jedan dan vidim više osmjeha nego inače i rađaju se neke nove ljubavi. Koliki čekaju upravo taj tvoj dan da zapečate svoju ljubav, a koliko je onih koji slave svoje rođendane, brojni tvoji imenjaci i imenjakinje, Zdravke, Zdravki, Valentine i Valentini.

Znaš, Valentine iako tada u 3. stoljeću kada si bio ovdje na zemlji nije bilo niti Valentinova a ni ovakvih glamuroznih i luksuznih trgovačkih centara s nebrojenom ponudom Valentinovskih darova, ljubav tada i sada- ostala je ista. Ona se nikada ne mijenja, vrijeme joj ne može ništa, ni ljudi, ni ratovi ni sve zlo ovog svijeta. Znam da znaš sveti Valentine, i to puno prije mene ovaj hvalospjev ali želim ga još jednom izreći, ponoviti, napisati i širiti dalje svakom prigodom. Vidiš i sam, svašta se događa na ovome ludom ali lijepom svijetu. Toliko zla a toliko i dobra, a sve dok ima nas koji ljubav držimo na pijedestalu i štujemo je kao najveću svetinju, ljubav će uvijek pobijediti. Pobjeda je zagarantirana onima koji ugraviraju taj hvalospjev u svoja srca:

Hvalospjev ljubavi

Kad bih sve jezike ljudske govorio i anđeoske, a ljubavi ne bih imao,
bio bih mjed što ječi
ili cimbal što zveči.

 Kad bih imao dar prorokovanja
i znao sva otajstva
i sve spoznanje;
i kad bih imao svu vjeru
da bih i gore premještao,
a ljubavi ne bih imao – ništa sam!

 I kad bih razdao sav svoj imutak
i kad bih predao tijelo svoje da se sažeže,
a ljubavi ne bih imao –
ništa mi ne bi koristilo.

 Ljubav je velikodušna,
dobrostiva je ljubav,
ne zavidi,
ljubav se ne hvasta,
ne nadima se;

 nije nepristojna,
ne traži svoje,
nije razdražljiva,
ne pamti zlo;

 ne raduje se nepravdi,
a raduje se istini;

 sve pokriva, sve vjeruje,
svemu se nada, sve podnosi.

 Ljubav nikad ne prestaje.
Prorokovanja? Uminut će.
Jezici? Umuknut će.
Spoznanje? Uminut će.

 Jer djelomično je naše spoznanje,
i djelomično prorokovanje.

 A kada dođe ono savršeno,
uminut će ovo djelomično.

 Kad bijah nejače,
govorah kao nejače,
mišljah kao nejače,
rasuđivah kao nejače.
A kad postadoh zreo čovjek,
odbacih ono nejačko.

 Doista, sada gledamo kroza zrcalo,
u zagonetki,
a tada – licem u lice!
Sada spoznajem djelomično,
a tada ću spoznati savršeno,
kao što sam i spoznat!

 A sada: ostaju vjera, ufanje i ljubav
– to troje –
ali najveća je među njima ljubav.

“Prva poslanica Korinćanima – 1 Kor 13,1”

Hvalospjev ljubavi rekao je sve, mogu ga samo ponavljati, recitirati, pjevušiti da uđe u svaku poru mene. Eto, dragi moj sveti Valentine, čuj još i ovo. Znanost je toliko napredovala da je čak i ljubav pokušala znanstveno izanalizirati, prikazati je u jednadžbi i kemijskoj formuli. Postoje dokazi kako ljubav djeluje na nas, naše tjelesne funkcije, kako nam hormoni polude i kemija mozga se mijenja. Može se reći da smo opijeni od ljubavi ili zaljubljenosti. Glavni krivci za to su, kažu, dopamin, oksitocin, fenitenilin… Ali gdje je tu ljubav? Ona je i dalje neopipljiva a tako jako prisutna i aktivna. Svojim nevidljivim nitima plete mrežu između svih nas i spaja nespojivo, popravlja štetu, širi mir, oprašta, ljubi, obnavlja, sve loše zaboravlja. Iako je nitko nije vidio, kakve je boje, mirisa, oblika, veličine, njena snaga se osjeća svaki puta u poljupcu, zagrljaju, pogledu, osmjehu, lijepoj riječi. To je najplodnije tlo za ljubav i na takvom tlu cvatu najljepši vrtovi.

Molim te sveti Valentine samo još jedno, čuvaj nas od suše, zalijevaj te naše vrtove, ukloni iz njih sav korov i drač i neka budu jednako lijepi kao i rajski vrtovi po kojima ti sada gore šetaš.

Stela Kolar

 

Stela Kolar