Tvrdoglavo nerješiva pitanja o preobrazbama duha

Grafikon dusa

Gdje se (ne) nalazi duša? Promišljanje o izvoru života (ili mladosti)….

Složimo li se oko toga da svatko od nas ima specifičan samosvojstven osjećaj da mu se samosvijest nalazi u glavi točno na području prednjeg čeonog režnja, iza očiju, tada se pozivamo i na činjenicu da sebe doživljavamo upravo tamo gdje nam je aktivnost mozga najučestalija i tamo gdje su neuronski sklopovi organizirani tako da je moguće formirati svijest i samosvijest. I prihvatimo li sve pretpostavke fizikalizma priča bi bila završena, svi su naši duhovni i duševni procesi nusprodukt elektrokemijskih promjena neuronskih sklopova. No, je li tome tako? Mogu li se svi procesi spoznaje i samospoznaje, osjećaja, predosjećaja i intuicijesvesti na nusprodukte neuronskih sklopova. Ukoliko je tome tako tada nam ostaju u potpunosti nerazriješeni slučajevi kao što je slučaj Omm Sety ili niz nerazjašnjenih slučajeva sjećanja o prošlim životima. Jesu li cjeline svjesnog i samosvjesnog djelovanja, ili duše u cijelosti, preseljene? Na koji način? Gdje se nalazi duša?


 

Prema Platonu smještaj duše je u ljudskom tijelu, ali je sama duša transcendentna odnosno nedohvatljiva osjetilnom svijetu. Duša koja je sama besmrtna odnosno vječna, s obzirom da je prauzor, nakon smrti tijela odlazi u svijet ideja i tamo se odašilje u novo tijelo te zbog silnog šoka prilikom rođenja zaboravlja sve prethodno. Prema Platonu, metempsihoza ili preseljenje duša odvija se tako da se duše sele iz nižih u viša bića i obrnutim smjerom. U Platonovoj filozofiji je smještaj duše precizno posve nesiguran.

U Aristotelovoj filozofiji duša je entelehija tijela te samim time svoj smještaj ima u tijelu i prestaje postojati smrću tijela.

Kršćanstvo, kao i neke druge religije, preuzima pretpostavke grčke filozofije i pokušava razraditi svoj temeljni nauk, između ostalog, i na problemu smještaja duše. Duša je besmrtna dok je tijelo smrtno, nalazi se u tijelu i napušta tijelo nakon smrti. Legenda o Fridriku II Hohenstaufenu govori o tome kako je dotični vladar u svom dvorcu Castel del Monte u Apuliji, koji je savršenog oktogonalnog oblika, dao urediti posebnu hermetički zatvorenu prostoriju u kojoj je ubio kmeta da bi pokušao neposredno osjetilno uvidjeti kud će duša otići nakon što napusti tijelo. Istinita legenda ili ne, upozorava nas na trajnu preokupaciju pojedinca o pitanjima smještaja ljudske duše i napuštanja tijela. Duša, ukoliko je pretpostavka o njezinu postojanju istinita, trajan je izvor života, snage, mladosti. Ona je, sama po sebi, ključni izvor mladosti. Potraga za vječnom mladošću, prema tome, trebala bi početi u nama.

rasprava koja postoji još od R. Descartesa do danas je li duša tvarna ili nove supstancijalne prirode kao npr. misaone, otvorena je još i danas.

Pretpostavimo li da je osnova duše sasvim drugačije prirode od tvarne, još uvijek nemamo dovoljno dokaza da bismo s izvjesnijom sigurnošću govorili o tome. Bilo koji empirijski dokaz je, naravno, nemoguć iz razloga što eksperimentalne metode mogu dati samo rezultate s obzirom na tvarnu prirodu. Duševna ili duhovna priroda ostaje nam sakrivena ne koristimo li holistički pristup čovjeku. Jedan od mogućih smjerova je i pretpostavka suvremene znanosti da je osnova duše neuronske odnosno elektrokemijske prirode. Čak i pod takvom pretpostavkom mogli bismo se upitati je li mozak odnosno središnji živčani sustav isključiva osnovica naših sveukupnih duševnih aktivnosti?! Bismo li mogli središnji živčani sustav izdvojiti iz tijela u laboratorijskim uvjetima i, pod takvim uvjetima, imati i dalje zadovoljavajuću duševnu aktivnost; svijest i samosvijest. Ukoliko bismo uspjeli tada bismo tijelo mogli zamijeniti novim i funkcionalnijim ukoliko bi bilo pripremljeno za nas. I besmrtnost bi tada bila pitanje novca, a reinkarnacija ostvariva suvremenom tehnologijom. Međutim, postoji i još jedna otvorena mogućnost. Pristupimo li čovjeku kao funkcionalnoj cjelini duševne aktivnosti bi tada ovisile od svih tjelesnih aktivnosti pa bi odgovor na pitanje o našim duševnim aktivnostima bio; one su svugdje u tijelu, samo u različitim modusima….

I još pitanja za promišljanje:

Je li duša smještena unutar ljudskog tijela?

Je li duša izvan ljudskog tijela?

Jesu li duše transcendentne (onostrane) u odnosu na osjetilni svijet?

Postoji li dokaz o smještaju ljudske duše?

Što je metempsihoza?

Bismo, li pod specifičnim uvjetima, mogli preseliti dušu?

Možemo li preseliti um iz svog tijela uz pomoć suvremene tehnologije?