O biranju ključnih državnih dužnosnika ili kako se promiću i štite interesi zemlje

Johnnie walker

Sukladno članku 45. U S T A V A REPUBLIKE HRVATSKE (pročišćeni tekst, Ustavni sud Republike Hrvatske, 15. siječnja 2014.): „Hrvatski državljani s navršenih 18 godina (birači) imaju opće i jednako biračko pravo u izborima za Hrvatski sabor, Predsjednika Republike Hrvatske i Europski parlament te u postupku odlučivanja na državnom referendumu, u skladu sa zakonom“. Važeće izborno zakonodavstvo ovo ustavom utvrđeno biračko pravo, detaljno regulira i dijelom ograničava. Postoje zanimanja s područja izvršne i sudbene vlasti, koja isključuju mogućnost kandidiranja za zakonodavno tijelo. Građanin mora odlučiti dali želi biti biran ili nastaviti posao kao do sada. U tom dijelu nema ništa sporno.

 


 

Problem nastaje kada se postavi pitanje potrebnih stručnih i moralnih kvaliteta potrebnih za pojedinu izbornu funkciju ili funkciju koja je posljedica rezultata izbora.

Svjedoci smo da je više od 80% naših političara nitko i ništa u struci i životu. Sve što jesu jest samo po politici. Sudjelovanje u njoj je za njih životna ovisnost. Zbog toga su političke elite u svojim strankama donijele gotovo iste statute, kada je riječ o postupku odlučivanja i formiranja izbornih listi. Svugdje čelnici i središnjice donose odluku. Jasno, oni najbolje znaju što treba narodu i kako to ostvariti. Zbog toga se i boje ozbiljnijeg kriterija preferencijalnog glasovanja.

Izmjena izbornog zakona sa limitom 10% glasova da bi dobili prednost u odnosno na redoslijedom utvrđene liste je obično mazanje očiju i obmanjivanje birača. Pored toga čelnici u svojim strankama na vrijeme eliminiraju ugledne i sposobnije od njih, jer su opasna konkurencija.

Pa smo tako imali ministre:

          Jedan ministar poljoprivrede i šumarstva, nastavnik po struci, a kao opravdanje imenovanja navedeno je da uzgaja konje, pa se razumije u poljoprivredu;

          Današnji ministar poljoprivrede upropastio je svoju poljoprivrednu apoteku, ali jasno to je ispod njegovih kapaciteta, pa je postao ministar,

          Vrhunac je jedan ministar gdje je u radnoj knjižici prvo radno mjesto bilo upisano Ministar!

Iako bih mogao nabrajati dalje i ovo je dovoljno, da nam bude jasno da je i to jedan od razloga zašto smo tu gdje jesmo, kako po ugledu tako i po gospodarskom stanju.

Svaka ozbiljna uređena Država, pored Zakonske regulative ima i sustav provjere kandidata za visoke državne funkcije, posebno izvršne vlasti. U tu svrhu se kandidati pripremaju za takve pozive još od đačkih dana.

Pitanje domoljublja, čuvanje ugleda zemlje, opravdavanje kada i dođe do štetnih grešaka, ne može biti mjesto razračunavanja ili pozicioniranja stranaka. Bez domovine nema niti njih!

Kao veoma poučan primjer vidimo kako to radi Velika Britanija.

Nikada nećete čuti da su Britanci (Englezi) opljačkali akropolu i piramide. Oni su spašavali kulturna dobra od propadanja i pljačke! Grčka ministrica kulture Melina Mercouri (Μελίνα Μερκούρη), samo je zahvaljujući svojem svjetskom ugledu uspjela vratiti simbol Grčke, kip božice Atene u Grčku.

Britanski političar nikada neće kazati da su izvršili agresiju, već su štitili svjetski pravni poredak. Oni nisu prvi uspostavili koncentracijske logore u Južnoj Africi u Burskim ratovima, oni su sam organizirano prikupili ljude, da bi ih lakše štitili.

Oni su usavršili načelo „DIVIDE ET IMPERA“ (podijeli pa vladaj) za sve moguće situacije. Moramo biti svjesni da u međunarodnim odnosima nema ljubavi, već samo interesi, a umijeće politike je kako ih ostvariti.

Treba znati ZLATNO PRAVILO međunarodnih odnosa, a ono glasi:

PRAVILA PIŠE TKO IMA ZLATO (MOĆ)!

Kako i gdje se stvaraju takovi političari ? Na Britanskom primjeru: Eton College

Eton College ili Eton je svjetski poznata engleska privatna škola, pohađaju je učenici od 13. do 18. godine. Danas Eton obrazuje više od 1300 učenika razvrstanih u 25 domova. Škola je smještena u gradiću Eton blizu grada Windsora. Školarina po semestru je 11478 Ł . 50 đaka ne plaća školarinu , a do 25% plaća djelomično, Eton je osnovan 1440. od strane kralja Henrika VI kao “Kraljevskoi koledž Gospe Eton ” s ciljem osiguranja besplatnog školovanja za 70 siromašnih dječaka koji, će potom ići na Kraljevski koledž u Cambridgeu, koji je osnovao 1441.

Kriteriji za upis počivaju na visokim akademskim standardima, jake pastoralne podrške i liberalnog izbora unutar širokog raspona kvalitetnih sportskih i kulturnih aktivnosti. Pristup je otvoren svima, a izbor se temelji na sveukupnoj ocjeni i kvaliteta, a ne samo akademskih kriterija. Svaki dječak ima individualni studij, te ima učitelja (mentora) koji potiče i prati njegov intelektualni i osobni razvoj.

Da bi uspjeli upisati u ovu školu svi đaci trebaju da se izbore kroz postupak ispitivanja, obrazloženju testa i reference iz njihovih prethodnih škola.

Jedan zadatak na testu:

U sukobu s prosvjednicima, policija je ubila osam nenaoružanih prosvjednika. Napišite tekst priopćenja koje mora Premjer pročitati na televiziji.

Eton ima izvrsne izvan učioničke sadržaje za glazbu, umjetnost, dizajn i drame, a široki spektar sportskih mogućnosti uključuje atletski stadion Thames Valley, za veslanje jezero Dorney, gdje su održavana natjecanja 2012. na Olimpijskim igrama. Kao primjer mogućnosti studiranja: jedan učenik je poželio učiti glazbu jednog aboridžinskog instrumenta. Eton je kroz mjesec dana pronašao i doveo iz Australije profesora za taj instrument.

U Etonu se potiče i podržava u učenju biti sam, tj. uči se učiti (learning to learn), a zatim da možete postići više nego ste mislili.

Eton su pohađali mnogi uglednici, uključujući 18 bivših britanskih premijera te se često naziva “glavnom kolijevkom engleskih državnika”. Smatra se ekskluzivnom školom koja obrazuje djecu engleske aristokracije i više srednje klase. Mreža poznanstava sklopljenih na Etonu često je korisna u kasnijoj poslovnoj karijeri, a bivši učenici se nazivaju stari Etonci (eng. Old Etonians).

Mnogi stručni časopisi na području obrazovanja nazivaju Eton najboljom privatnom školom za mladiće u Britaniji. Gotovo svi učenici nakon završetka školovanja nastavljaju obrazovanje na Sveučilištu, a trećina odlazi na dva najprestižnija engleska sveučilišta, Sveučilište u Oxfordu i Sveučilište u Cambridgeu.

Tu se uči što je to DRŽAVA, kako obnašati vlast, služiti domovini, te uvijek provjerava postignuto.         

Svaka ozbiljna Država ima izgrađene sustave zaštite svojih vrijednosti, poretka i interesa. Dok pojedine zemlje svoje sustave i nositelje veličaju i populariziraju kroz filmove, do razine „ovlaštenih da ubijaju“bilo gdje u svijetu, mi svoje nositelje sustava izručujemo stranim zemljama na ispitivane i suđenje!!!