Osvrt na život i djelo prof. dr. IVANA FUČEKA D.I.

Ivan Fuček

U prigodi svečane proslave DIJAMANTNOG JUBILEJA – 60. godine svećeničkog života i MLADE MISE održane u Navečerje Uznesenja Blažene Djevice Marije 1955. godine prof. dr. Ivan FUČEK D.I. danas slavi najljepši jubilej u ozračju svetkovine Sv. Jurja mučenika, zaštitnika i patrona đurđevečke župe i Grada Đurđevca, u okružju svojih dragih župljana, uz nazočnost mnogih svećenika, preuzvišenog varaždinskog biskupa mons. Josipa Mrzljaka, prijatelja i rodbine.

 


 

 

Isusovac prof. dr. Ivan Fuček autor je brojnih knjiga, članaka, rasprava, stručnih priloga s područja moralne, duhovne i pastoralne teologije, predavač mnogih tečajeva duhovnih vježbi posvećenih laicima-studentima, redovnicima i redovnicama, bogoslovima…

Održao je mnoga predavanja s naglaskom na „MORALNO-DUHOVNI ŽIVOT“ u kojima se osvrće na mnoga pitanja morala iz područja etike i bioetike, obiteljskog i spolnog morala, socijalnog nauka Crkve, politike, odnosa komunikacijskih medija…

U svojem duhovno-pastoralnom radu najveću pažnju posvećuje katoličkoj mladeži – laicima u kojima vidi snagu hrvatske Crkve u budućnosti.

U ozračju sve većeg negativnog procesa RASHRVAČIVANJA Hrvatske 2006. godine progovara o njihovoj odgovornosti s riječima: „…Na laicima, do sada s prigušenim glasom u Crkvi, jest da razbiju stanoviti pesimizam, lažnu nemoć, vjersku nepokretnost i neku stagnaciju koja pritišće čitav naš narod.

Iz toga tunela treba brzo izići! Ne smijemo više dopustiti prvu ili odsudnu riječ negativcima, kritičarima koji samo ruše, onima koji su izgubili prave vrijednosti pa sve redom preko prljavih medija, uništavaju.

Našu mladost imaju spasiti, postaviti na noge i hrabro – kroz katoličku formaciju osigurati kontinuitet katoličkoga identiteta našega naroda.

Isusovac, koji u svojem spisateljsko-istraživačkom radu koristi “lakoću” moderne računalne tehnologije, ali i upozorava: „Pisana riječ, smatram, ima i imat će prednost pred nevjerojatnom lakoćom koju nam pruža tehnika.

Sto će biti s tehničkom pohranom znanja za pedeset ili stotinu godina, nije lako predvidjeti, ali će biblioteke tiskanih djela i nakon tih godina tražiti i studirati, posebice znanstvenici, za doktorske i magisterske ispite, za svako ozbiljno proučavanje bilo koje discipline: jednom riječi, za daljnje ozbiljno stvaranje kulture na svim razinama.

Jubilarac prof. dr. Ivan Fuček D.I. obnašao je mnoge počasne i ugledne dužnosti, tj. kao profesor na Filozofsko-teološkom institutu Družbe Isusove., profesor na Teološkom fakultetu u Zagrebu, redovni profesor za specijalnu moralnu teologiju na Papinskom Sveučilištu Gregoriana u Rimu, član Znanstvenog vijeća prvog bioetičkog fakulteta pri Papinskoj akademiji Regina Apostolorum… obavljao službu upravitelja na Filozofsko-teološkom institutu, rektor kolegija u Zagrebu, provincijal Hrvatske provincije D.I., duhovnik Hrvatskog Papinskog Zavoda Sv Jeronima u Rimu, teolog Apostolske Penitencijarije u Rimu – papinskog rimskog ureda za rješavanje slučajeva vezanih uz sakrament svete Ispovijedi…

Dugogodišnji suradnik “Glasnika Srca Isusova i Marijina”, koji na upućena pitanja čitatelja daje jasne, konkretne i ohrabrujuće odgovore, koji čine njegovu teološku ali i pastoralnu dimenziju, ljudsku i susretljivu, prepoznatljive i rado prihvaćene od čitatelja – hrvatske mladeži do čitatelja treće životne dobi. Odgovori, koji mnoge potiču na nova promišljanja, preispitivanje osobne savjesti, prihvaćanje novih vrijednosti života na načelima istine vjere

DJETINJSTVO I ŠKOLOVANJE – OD ZIPKE DO “MLADE MEŠE”

Slavljenik DIJAMANTNOG jubileja prof. dr. Ivan Fuček D.I. rođen je 1. srpnja 1926. godine u Đurđevcu kao četvrto dijete od petero braće i sestara: ANICE, MATE, JOSIPA i ELIZABETE, od roditelja Antuna i Barbare rođene Kudumija.

Drugi dan po rođenju kršten je u đurđevečkoj župnoj crkvi Sv. Jurja po rukama župnika Jakova Novosela, koji mu prema običajima Crkve daje ime Ivan Gualberto. Upisan u MATICU KRŠTENIH pod imenom Ivica Fuček.

Odnjihan u zipci đurđevečkog zavičaja u okrilju idiličnog krajobraza zetkanog od klasja žita okupanih zlatnim zracima sunca, podarivši im boju zlatnog dukata… uz žubor vode kanala Čivičevca u okrilju vječite straže podravskih graničara – močvarnih vrba međaša čije su krošnje igrom vjetra tvorile podravsku rapsodiju, provlačeći se kroz tisuće zelenih dugoljastih sviralica – listova… u okrilju suživota težačkog, seljačkog življenja, njegove skromnosti ali velike upornosti, malih idiličnih đurđevečkih “ižic“… u okružju opojnih mirisa iglica bijelog i crnog bora „z jelika“… slikovitih krajolika pastelnih boja, endemičnog cvijeća – crnkaste sase, kockavice, majčine dušice pješčarke, zajika, rascvjetalog dišečega nerodika… koji se bore za opstanak pred naletima vjetra pomiješanog sa zrncima sipkog, oštrog i užarenog pijeska “z đurđevečki Krvavi peskov“… bogatstva svjetlopisnih krajobraznih veduta djetinjstva, koja će zetkati srdce i um malog Ivice i s ljubavlju nositi u svojoj krhkoj, dobrostivoj duši podravski Edenski vrt.

Pučku školu polazi u Đurđevcu, a Prvu Svetu PRIČEST primit će 1935. godine. Kao đak pučke škole svojim će govorom pred župljanima Đurđevca poželjeti dobrodošlicu preuzvišenom nadbiskupu koadjutoru dr. Alojziju Stepincu 8. studenoga 1936. godine kako bi blagoslovio dva nova mramorna oltara nove župne crkve Sv. Jurja – Oltar Triju Kraljeva i Oltar Majke Božje.

Izrečena prigodna dobrodošlica obilježit će život malog Ivice i udahnuti mu ljubav prema Božjoj riječi, odrediti novi put njegova života.

Nakon završene Pučke škole odlazi u koprivničku Gimnaziju gdje polaže prijemni ispit. Ali, „senje“ o daljnjem školovanju rasplinut će se poput mjehurića od sapunice zbog siromaštva obitelji. Upoznata sa željama malog Ivice, časna sestra Marija Sofija Markač nakon prve godine Građanske škole u Đurđevcu vodi Ivicu u Zagreb, i zapošljava kao portira ženske kaznionice u Zagrebu.

A time, dobit će mogućnost daljnjeg školovanja na Drugoj klasičnoj gimnaziji u Zagrebu.

Nakon položene male mature 1941. godine sve više u duši malog Ivice tinja žar za svećenički poziv. Odlazi u sjemenište na Šalati u Zagrebu gdje će lagano tinjati plamen u srcu – želja za misije po uzoru na mladog hrvatskog misionara Ante Gabrića.

U razdoblju II. Svjetskog rata donosi čvrstu odluku u kojoj će se zrcaliti čin žrtve i odricanja. Napušta domače ognjište, odriče bezbrižne mladosti i svoj život podredit će brizi i duhovnoj obnovi čovjeka koji je duboko posrnuo u glib nemorala i zla. Odluka, koja će unijeti suze i tugu, tjeskobu u dušu roditelja Antuna i Barbare, njegove braće, rodbine i prijatelja.

Na blagdan Sv. Ignacija 31. srpnja 1944. godine kao osamnaestogodišnjak Ivica stupa u Isusovački novicijat. Nakon dvije godine odlazi na studij filozofije kojeg završava 195o. godine. Od tada postaje magistar i prefekt dječačkog sjemeništa na Šalati. 1952. godine nastavlja studij teologije i 30. srpnja 1955. godine zaređen je za svećenika u bazilici Srca Isusova u Zagrebu. Pod geslom:  “Žetva je velika, ali radnika je malo. Molite se dakle Gospodaru žetve, da pošalje radnike u žetvu svoju.” /Mt.9. 37-39/, mladomisnik o. Ivan Fuček održao je u svom rodnom selu Đurđevcu u Navečerje Uznesenja Blažene Djevice Marije 1955. godine svoju Prvu MLADU MISU. U toj prigodi svečanu propovijed đurđevečkom mladomisniku o. Ivanu Fučeku D.I. održao je o. Stjepan Šimeta.

Ivan Fuček

OD DISERTACIJE POSVEĆENE MISIONARU ISUSOVCU JURJU MULIHU DO ODLASKA U RIM NA PAPINSKO SVEUČILIŠTE GREGORIANA

Nakon neostvarene želje da pođe u misije, odlazi na Teološki fakultet u Zagrebu gdje polaže licencijat i priprema doktorat iz teologije. Na preporuku profesora pastoralne teologije, katehitike i peđagogike na Teološkom fakultetu u Zagrebu Ivana Škreblina, odabire temu budućeg doktorskog rada posvećen pučkom misionaru isusovcu JURJU MULIHU, navjestitelja Evanđelja u razdoblju od 1727.1745. godine koji održava pučke misije na području zagrebačke biskupije.

U svojim misijskim pohodima u razdoblju kada Osmanlije napuštaju naše krajeve, ostavljajući u mnogim hrvatskim dušama ruševine vjere i morala, pohodi spaljene i razrušene hrvatske župe Zagrebačke biskupije i svojim nadahnutim propovijedima unosi novu nadu i vjeru u razorene duše hrvatskih župljana, vojaka graničara-krajišnika, grofova i plemića, kapetana razrušenih utvrda, obitelji seljaka…

Tada o. Ivan Fuček D.I. sve više istražuje i proučava život i djelo pučkog misionara isusovca Jurja Muliha u inozemnim arhivima… Zagrebačkom Nadbiskupskom arhivu, Državnom arhivu Zagreb, Arhivu Hrvatske provincije Družbe Isusove… i 1959. godine dovršava disertaciju na latinskom jeziku naslova:

De activitate pastorali – missionaria P. Georgii Mulih S.I. /1694.-1754./, kojom je 22. travnja 1960. godine doktorirao i habilitirao teologiju tj. posvjedočio svoju sposobnost i stvorio preduvjet da postane predavač na sveučilištu.

1962. godine prof. dr. Ivan Fuček D.I. imenovan je provincijalom Hrvatske provincije Družbe Isusove. U svojoj tridesetšestoj godini života bio je najmlađi provincijal među isusovcima. Imenovanje će mu donijeti i nove obveze. Pregršt novih poslova koji traže strpljivost, razumijevanje i ustrajnost u kojima se zrcali čin dobrostivosti, milosrđa i poniznosti.

Svojim aktivnim radom i djelima prof. dr. Ivan Fuček D.I. preuzima 1969. godine službu rektora na Jordanovcu u razdoblju, kada Crkva i kršćanska zajednica nailaze na mnoge probleme u ozračju boljševičko-komunističke ideologije, režim koji progoni Crkvu u Hrvata, vjeru i Hrvatski narod.

Mladi isusovac prof. dr. Ivan Fuček D.I. sve više svoj život podređuje duhovnoj i pastoralnoj obnovi hrvatske mladeži. Nazočan je na mnogim kršćanskim seminarima posvećeni praktičnim vježbama studenata, sjemeništaraca i bogoslova, studenata teologije. Nazočan kod mnogih crkvenih proslava i Svetih Euharistija po hrvatskim župama u prigodi slavljenja zaštitnika i patrona župa, obljetnica…

U prigodi MLADE MISE mladomisnika Ignaca Čižmešije održane u rodnom selu Mičetinac, 5. srpnja 197o. godine prof. dr. Ivan Fuček D.I. u svojoj nadahnutoj propovijedi uzveličao je mlado mešo mladomisnika Ignacija, člana Družbe Isusove, uz nazočnost mnogih župljana đurđevečke župe.

U razdoblju kada prof. dr. Ivan Fuček D.I. predaje moralnu teologiju na Teološkom institutu Družbe Isusove nastaju nova književna djela u kojima se dotiče pitanja o moralu, spolnog i obiteljskog morala, socijalnog nauka Crkve … koja objavljuje u Biblioteci OBNOVLJENOG ŽIVOTA: “Kršćanstvo bez vjere” 1971., Biblioteci THEOSIS: “Osobno doživljeno kršćanstvo” 1972., Biblioteci OBNOVLJENOG ŽIVOTA: “Kršćanska zrelost na ispitu današnjice” 1973., “Predbračna i bračna ljubav” 1974., “Mladima odgovaram” 1977. godine.

U godini svečane proslave ZLATNOG JUBILEJA od izgradnje đurđevečke crkve Sv. Jurja mučenika, izgrađene uz velike žrtve i odricanja đurđevečkih župljana iz ljubavi prema Bogu, župnik i dekan Stanko Rajtar uz potporu kapelana Ivana Petera organiziraju MISIJE u Đurđevcu, u razdoblju od 1.-11. studenoga 1979. godine.

Na kraju desetodnevnih misija koje su održali misionari isusovci u đurđevečkoj župi o. Zvonimir Majić i o. Božidar Ibša na veliku radost župljana, u nedjelju 11. studenoga 1979. godine đurđevečku župu pohodi preuzvišeni nadbiskup zagrebački dr. Franjo Kuharić kako bi sa đurđevečkim župljanima proslavio ZLATNI JUBILEJ crkve Sv. Jurja.

Svetu Euharistiju u koncelebraciji s osam svećenika predvodio je preuzvišeni nadbiskup zagrebački dr. Franjo Kuharić uz nazočnost dva domača sina – đurđevčana, prof. dr. Ivana Fučeka D.I. i dr. Antuna Ivandije, kanonika Prvostolnog Kaptola zagrebačkog, profesora crkvene povijesti Katoličkoga bogoslovnog fakulteta, predsjednika HKD Sv. Čirila i Metoda /Sv. Jeronima/ koji su svojim lirskim izričajem uzveličali ZLATNI JUBILEJ đurđevečke crkve Sv. Jurja.

BOGATI SPISATELJSKI RAD – POČASNI GRAĐANIN GRADA ĐURĐEVCA

Na upućeni poziv Svetog Oca prof. dr. Ivan Fuček D.I. 1980. godine napušta mjesto predavača moralne teologije na Teološkom institutu Družbe Isusove i odlazi u Rim na Papino Sveučilište Gregoriana. 1983. godine postaje redovni profesor za specijalnu moralnu teologiju.

Razdoblje, koje će sve više utjecati na spisateljski rad s osvrtom na temu o Bogu i vjeri, kršćanstvo, pobačaja i eutanazije, /samo/ubojstva, roditeljstvo, bračne i predbračne ljubavi, bioetičkih i medicinskih pitanja, poimanje prava i pravde, poslovnog morala, medija… teme koje se dotiču PITANJA LJUDSKOG ŽIVOTA.

1984. godine objavljuje knjige “Darivati ljubav“…, “Poruke Prve Ploče“ 1990. “II pecato oggi“ 1991. , “La sessualita el servizio dell amore“ 1993. godine.

1994. godine izlazi najljepše i sveobuhvatno djelo prof. dr. Ivana Fučeka D.I. posvećeno pučkom misionaru, piscu i pjesniku Jurju Mulihu, isusovcu iz sela Hrašća u Turopolju u Biblioteci VRELA I PRINOSI – za povijest isusovačkog reda u hrvatskom narodu, nakladnika FILOZOFSKO-TEOLOŠKOG INSTITUTA DRUŽBE ISUSOVE – ZAGREB, PAPINSKOG SVEUČILIŠTA GREGORIANA – RIM i HRVATSKE AKADEMIJE ZNANOSTI I UMJETNOSTI – ZAGREB.

U knjizi JURAJ MULIH – ŽIVOT I DJELO autor prof. dr. Ivan Fuček D.I. podario je hrvatskom narodu do sada nepoznat i prešućen život i djelo pučkog hrvatskog misionara, isusovca koji je “… svojim mnogobrojnim pismenim djelima dogmatskog, moralnog, duhovnog, liturgičkog i pastoralnog sadržaja u katehetskom obliku, koja su mu služila kao sredstvo apostolata u pučkim misijama, svojim molitvenicima, propovijedima, katehezama, neumornim ispovijedanjem, pa mnogim inicijativama na prosvjetno-kulturnom polju zadužio je naš narod i Crkvu u Hrvata.

Bio je u punom smislu riječi pravi apostol u svom vremenu i može služiti kao primjer i suvremenim navjestiteljima Kristova Evanđelja i cjelovite vjere Crkve.“ … riječi Franje kardinala Kuharića zagrebačkog nadbiskupa.

Djelo o pučkom misionaru i isusovcu u kojem opisuje velike pučke misije u Đurđevcu, koje su se održale 1745. godine u sklopu ostalih “podravskih misija” održane … pokraj Svetog Jurja na polju – “apud Sanctum Georgium” na kojem je sudjelovalo preko 7000 vjernika iz podravskih župa. Zbog posebnih graničarsko – vojničkih prilika pučke misije su trajale dvanaest dana.

U danima velike pokore i obraćenja, molitve, pobožnosti prema Majci Božjoj dolazi do najuzvišenijeg djela milosrđa – dijelenje milostinje “caritas“, velike darežljivosti župljana podravskih župa koji su bili “…spremni obilno darivati, pomoći bijednima, podijeliti ono što su imali sa siromasima i uvijek obilno dati za potrebe župne crkve i ostalih crkava i kapela na području župe.

U želji da obilježi 40.obljetnicu svećeništva i 50. obljetnicu redovništva uz potporu đurđevečkog župnika Izidora Fereka, Stanka Rajtara, župnika u miru i kapelana Ivana Žmegača prof. dr. Ivan Fuček D.I. proslavit će kroz Svetu Euharistiju 3. rujna 1995. godine u župnoj crkvi Sv. Jurja mučenika u Đurđevcu svečane obljetnice, okružen svojom subraćom, kolegama prijateljima, rodbinom, studentima zajednice “Jordan“, proslava koju je tada putem TV ekrana prenosila HRVATSKA RADIO TELEVIZIJA.

Prigodnu riječ slavljeniku uputio je đurđevečki župnik Izidor Ferek, naglasivši: “…Dok slaveći ovu Euharistiju zahvaljujete svemogućem Bogu na udijeljenim darovima njegove milosti, uključite u svoje molitve cijeli naš hrvatski narod koji je pogođen okrutnim ratom i željan je pravednog mira kako bi mogao izgrađivati svoju Domovinu u sreći.

Sjetite se svih izbjeglih i prognanih, da se vrate svojim ognjištima, za naše obitelji o kojima ovisi budućnost hrvatskog naroda i lijepe nam domovine Hrvatske… Neka Vas Bog blagoslovi i poživi!

U toj prigodi promovirana je knjiga “BOG – ŽIVOT – LJUBAV Traganje za istinom” izašle u Biblioteci OBNOVLJENOG ŽIVOTA izdavača Filozofsko-teološkog instituta Družbe Isusove u Zagrebu. U nakladi vjerničkog društva “Mihael” iz Splita 2000. godine izlazi knjiga »VOJEVATI POD KRISTOVOM ZASTAVOM” izdane u Biblioteci DUHOVNOST.

Ivan FučekNakon umirovljenja prof. dr. Ivana Fučeka D.I. neumorno nastavlja svoju teološku aktivnost kao profesor emeritus na unutrašnjem sudištu Svete Stolice prema odluci Svetog Oca u Rimu. U tom razdoblju rađa se projekt, zamišljen kao višegodišnji izdavački projekt od deset knjiga – svezaka pod zajedničkim nazivom „MORALNO-DUHOVNI ŽIVOT“, projekt koji će biti važan prinos hrvatskoj, teološko-filozofskoj misli, kako religijskoj tako i općoj kulturi.

U Biblioteci “Sapientia cordis” splitske izdavačke kuće VERBUM izlazi prva knjiga naslova: “Osoba – Savjest” 2003., “Zakon – Vjera” 2004., “Grijeh – Obraćenje” 2004. godine.

Iste godine 16. listopada 2004. godine u velikoj dvorani Filozofskog fakulteta Družbe Isusove na Jordanovcu u Zagrebu proslavljena je 60. godišnjica redovništva isusovca o. Ivana Fučeka, u godini 35. obljetnice od osnutka zajednice “Jordan” koja se 1969. godine rađala u okrilju župe Bezgrešnoga Srca Marijina na Jordanovcu.

Iduće godine izlazi i četvrta knjiga iz serije „MORALNO – DUHOVNI ŽIVOT“… “Predbračna ljubav – Bračna ljubav” 2005. godine. 2006. godine izlazi knjiga “Bogoštovlje – Molitva” a 2008. godine izlaze tri knjige: “Roditelj – Djeca“, “Život – Smrt” i “Pravo – Pravda” … “Istinoljubivost – Mediji” 2009. godine.

30. ožujka 2010. godine Gradsko vijeće Grada Đurđevca na svojoj 9. sjednici donosi ODLUKU o dodjeli javnih priznanja Grada Đurđevca, među njima i JAVNO PRIZNANJE – Počasni građanin Grada Đurđevca prof. dr. Ivanu Fučeku D.I., koje će primiti na ĐURĐEVO, 23. travnja 2010. godine, s obrazloženjem: “… zbog promicanja ugleda Grada Đurđevca u zemlji i inozemstvu…” S naglaskom, da je: „…Svojim znanstvenim radom, osobnim ugledom koji uživa, a napose moralom i skromnošću, neprocjenjivo je pridonio ugledu Grada Đurđevca u kojem je rođen, Podravine kao zavičaja kojeg rado spominje i posjećuje te Republike Hrvatske za čije je priznanje i postojanje dao svoj ogromni doprinos.

Nakon uručenog Javnog priznanja prof. dr. Ivan Fuček D.I. ponesen emocijama osvrnuo se u županijskom tjedniku PODRAVSKI LIST s riječima: …Kako je Đurđevac oduvijek bio lijepi mali grad, ali i značajno središte podravske kulture i civilizacije, pa se Stari grad nalazi na svim turističkim kartama Hrvatske.

Naš KAJ i naivna umjetnost, koja nipošto u doslovnom smislu nije naivna, s nizom zaslužnih umjetnika nalaze se u mnogim svjetskim značajnim leksikonima, kao i muzejima u Vatikanu, i to me čini posebno sretnim.

U prigodi promocije desete knjige niza „MORALNO – DUHOVNI ŽIVOT“ prof. dr. Ivana Fučeka D.I. naslova “Vjerovati – Živjeti” promovirane 2010. godine, bila je to kruna svećeničkog, profesorskog i spisateljskog rada. Urednik Biblioteke “Sapientia cordis” prof. dr. Marko Trogrlić u svojem osvrtu na autora knjige, umirovljenog profesora moralne teologije na Papinskom Sveučilištu Gregoriana u Rimu, naglasio je, da su djela nastala “… iz duboke proživljene i naučavane katoličke i apostolske vjere jednoga učena i Kristu i njegovoj Crkvi posvema odana svećenika – Isusovca.

To je biser izbrušen u samozatajnu i požrtvovnu radu, kao kruna i zaglavak jednoga bogata i plodna kršćanskoga, svećeničkog redovničkog i profesorskog života o. Ivana Fučeka…

U svojoj RIJEČI ZAHVALE prof. dr. Ivan Fuček D.I. naglasio je, da su djela nastala iz srca i nakane: Kako se najbolje odužiti Družbi Isusovoj, od koje sam sve primio: Crkvi koja me odgojila: domovini Hrvatskoj, koju sam naučio voljeti od najmanjih nogu.

U prigodi Vašeg svečanog dana na svetkovinu Sv. JURJA mučenika – ĐURĐEVO, 23. travnja 2015. godine, velikog slavlja, DIJAMANTNOG JUBILEJA – 60. obljetnice svećeničkog duhovno – pastoralnog rada, spomen na MLADU MISU koju ste održali u svom rodnom selu Đurđevcu u Navečerje Uznesenja Blažene Djevice Marije 1955. godine, od srca Vam upućujem želju:…Neka Vas Bog poživi!… podari duhovnu snagu za nova književna djela “RODU O JEZIKU” u korist Hrvatskog naroda i drage nam Domovine.

 

Đuro JANČI

Đurđevec, na USKRSNI PONEDJELJAK – 6. travnja 2015.