Ja nisam CHARLIE HEBDO!

Karikatura

SLOBODA GOVORA i SLIKOVNO IZRAŽAVANJE ne može biti NEOGRANIČENA, zaogrnuta floskulom “ljudskih prava i tolerancije“.

TKO TO IMA PRAVO da kroz umjetnost i satiru – KARIKATURU vrijeđa vjeru jednog naroda…

KARIKATURA svojim likovnim i jezičnim izričajem šalje najjaču poruku o izokrenutim vrijednostima današnjeg društva, unosi pozitivnu komunikaciju među ljude.


 

Izruguje se nad glupošću pojedinca, nastale u ozračju i porama društvenih i političkih događanja, često neprepoznata u javnosti, ali u očima karikaturista BRITKA i JASNA.

Umjetnost, koja pozitivno utječe i potiče na promišljanja, koja unosi pozitivnu energiju u psihu čovjeka, i kod većine izmami OSMIJEH NA LICU. Ponekad, znade biti neugodna jer otvara oči, progovara o ISTINI, i u većini, RAZUMLJIVA JE SVIMA.

HRVATSKA KARIKATURA često obrađuje teme iz našeg života, i nezaobilazan je dio našeg svakodnevnog života, tj. KARIKATURA SITUACIJE koja progovara o problemu društva i traumi, socijalnoj nepravdi… u većini, posvećena MALOM ČOVJEKU.

Ponekad, progovara vrlo kritički o političkoj situaciji u zemlji. Svojim POTEZIMA PERA i KISTA karikaturist ponekad upućuje najsnažniju poruku kroz SLOBODNE TEME – POLITIČKA KARIKATURA, koja se ruga, proziva, kritizira, vrijeđa… i odraz su AUTORSKE SLOBODE.

SLOBODA GOVORA i IZRAŽAVANJE temeljna su ljudska prava svakog čovjeka ali, kod KARIKATURE ma koliko bila umjetnička i satirična, ne može biti APSOLUTNA, tj. NEOGRANIČENA. Ona ne smije prijeći PRAG kojim se GAZI SLOBODA DRUGOGA, u kojoj se izruguje njegova VJERA, kako KRŠĆANSKA, tako i MUSLIMANSKA, PRAVOSLAVNA, ŽIDOVSKA…

TKO TO IMA PRAVO da vrijeđa vjerske osjećaje svojih sugrađana kroz jezični i slikovni izričaj. Kada politička elita i Vlada kroz svoju ŠUTNJU prihvaća umjetnost u formi satire – KARIKATURE kao oblik SLOBODE GOVORA i SLOBODE SLIKOVNOG IZRAŽAVANJA u kojoj se izruguje VJERA, vrijeđaju vjerski osjećaji pojedinca i naroda, tada ona baštini SARKAZAM… jer potiče porugu i izrugivanja, zlobu i zajedljivost, podsmijeh i perverziju… kao NEOLIBERALNE vrijednosti jednog društva, iz kojih izostaje ZDRAV RAZUM.

Takva načela “neoliberalnih” ljudskih vrijednosti utiru lagano put prema ANARHIJI, TERORIZMU i TOTALITARIZMU, a time OGRANIČAVA I SVOJU SLOBODU.

SLOBODA GOVORA I SLIKOVNO IZRAŽAVANJE kroz satiričku KARIKATURU ne može biti NEOGRANIČENA.

Ona mora imati PRAG preko kojeg se ne smije prijeći, PRAG LJUDSKOG DOSTOJANSTVA, a time nameće i ODGOVORNOST pojedinca…

Đuro PICOK, karikaturist đurđevečki

Đurđevec, 15. siječnja 2015.