Dan starijih osoba

stariji_ljudi

Međunarodni dan starijih osoba obilježava se u cijelom svijetu kako bi se naglasila važnost osiguravanja životne sredine koja se treba prilagoditi potrebama i sposobnostima stanovnika treće dobi. Svjetska skupština UN-a o starenju, koja je održana 1982. u Beču, preporučila je da se jedan dan u godini posveti starijim osobama i njihovim problemima, te je proglasila 1. listopad Međunarodnim danom starijih osoba. Njegovim se obilježavanjem naglašava potreba da se starijim osobama smanji osjećaj da su marginalizirane, izolirane i zaboravljene, te da se potakne donošenje mjera protiv njihova zapostavljanja, siromaštva i zanemarivanja. Ovaj dan je prigoda da se i glasnije progovori o pravima ljudi, koji čine sve veći postotak stanovništva, a čiji su socijalni položaj i životne prilike, često vrlo teški, a u nekim slučajevima ispod dostojanstva čovjeka.

Povodom Međunarodnog dana starijih osoba navodimo načela Ujedinjenih naroda o skrbi za starije ljude (rezoluciju 46/91 Ujedinjenih naroda).

Načela Ujedinjenih naroda o skrbi za starije ljude:

NEOVISNOST

Starijim ljudima trebalo bi omogućiti sljedeće:
– dostupnost prikladne hrane, vode, stanovanja, odjeće i zdravstvene skrbi kroz osiguranje dohotka, obiteljske podrške i potpore zajednice;
– mogućnost rada ili pristup drugim aktivnostima kojima bi se osigurao dohodak;
– mogućnost sudjelovanja u odlučivanju kada i prema kojem rasporedu će ići u mirovinu;
– pristup odgovarajućim obrazovnim programima i programima obuke za stjecanje različitih vještina;
– život u sigurnoj sredini koja se može prilagoditi osobnim potrebama i promijenjenim sposobnostima;
– život u vlastitom domu što je duže moguće.

DRUŠTVENO SUDJELOVANJE

Stariji ljudi trebali bi:
– ostati sastavni dio društva, aktivno sudjelovati u tvorbi i provedbi politike koja izravno utječe na njihovo blagostanje, kao i podijeliti svoja znanja i vještina s mlađim generacijama;
– tražiti i stvoriti mogućnost za rad na korist svojoj društvenoj zajednici i za dragovoljno uključivanje u aktivnosti koje su primjerene njihovim interesima i sposobnostima;
– organizirati pokrete ili udruge starijih ljudi.

SKRB

Stariji ljudi bi trebali:

– imati koristi od svoje obitelji i zaštite i skrbi koju im pruža zajednica u skladu s društvenim stavom i kulturalnim vrednotama društva u kojem žive;
– imati neometan pristup zdravstvenoj skrbi koja će im omogućiti održavanje i postizanje najbolje moguće razine tjelesnoga, društvenog i emotivnog blagostanja, te spriječiti ili odgoditi početak bolesti;
– imati pristup socijalnim i zakonodavnim službama zbog poboljšanja samostalnosti, zaštite i skrbi;
– moći koristiti odgovarajuće razine institucionalizirane skrbi kojom bi im se osigurala zaštita, rehabilitacija te socijalni i društveni poticaji u humanoj i sigurnoj sredini;
– moći ostvariti ljudska prava i temeljne slobode tijekom boravka u bilo kakvoj ustanovi za skrb, liječenje ili prihvat starijih ljudi, uključujući cjelovito poštivanje njihovih vjerovanja, dostojanstva, potreba i privatnosti, kao i prava na odlučivanje o vlastitoj skrbi i kvaliteti življenja.

SAMOISPUNJENJE

Stariji ljudi bi trebali:

– imati mogućnost ostvarenja cjelovita razvitka vlastitih potencijala;
– imati pristup obrazovnim, kulturnim, duhovnim i rekreacijskim sredstvima društva u kojem žive.

DOSTOJANSTVO

Stariji ljudi bi trebali:
– moći dostojanstveno i sigurno živjeti te biti zaštićeni od izrabljivanja i tjelesnog i duševnog zlostavljanja;
– biti sigurni da će se s njima postupati pošteno bez obzira na dob, rasnu ili etničku pripadnost, invaliditet ili drugi status, kao i da će biti cijenjeni bez obzira na svoj gospodarski doprinos.