Prestižna nagrada Kruni Heidleru

kruno_heidler

Naš poznati sugrađanin Krunoslav Heidler dobitnik je ovogodišnje Nagrade Tošo Dabac, na što moramo biti jako ponosni, jer je riječ o prestižnoj nagradi ne samo u Hrvatskoj već i u svijetu. Godine 1975. na poticaj Đure Griesbacha, tadašnjeg predsjednika Fotokluba Zagreb ustanovljena je Nagrada Tošo Dabac, kao vrhunska nagrada za postignute uspjehe  u domeni fotografske umjetnosti i fotografske djelatnosti , kao i za promicanje fotografske kulture u nas, kao i za posebne aktivnosti u matičnom Klubu i širenju suradnje i međusobnih veza između fotografskih udruga i njihovih asocijacija u zemlji i svijetu.

Od te godine pa do danas ta se nagrada dodjeljuje svake godine jednom članu Fotokluba Zagreb i jednom istaknutom fotografskom umjetniku iz drugih fotografskih udruga ili pojedincu – odnosno jednom fotografskom umjetniku izvan Fotokluba Zagreb.

 

 

 

Za 2009. godinu kandidata za nagradu izvan Fotokluba Zagreb, predlažem, gospodina Krunoslava Heidlera, predsjednika FKK Drava iz Đurđevca

 

Krunoslav Heidler

 

Rođen 27.VIII 1932. godine u Vitezu (BiH) gdje je započeo osnovnu školu, ali vihor Drugog svjetskog rata prisilio ga je da osnovnu školu nastavi u Lublinu, Wainu i Sarajevu. U Sarajevu završava i gimnaziju (1945-1948) i Kinematografsku školu u Zagrebu (1953). Uz rad je studirao hrvatski i njemački jezik na Višoj pedagoškoj akademiji u Zagrebu, te slušao po nekoliko semestara na povijesti umjetnosti,. Po završetku školovanja se zaposlio najprije (1953) u  “Zora filmu”, kasnije (1956)  je neko vrijeme  radio kao tonski snimatelj na Radio Sarajevu, a dugo  vremena u Zagrebu kao urednik diafilmova za škole. Bio je i tajnik Kinosaveza Hrvatske, Društva filmskih radnika Hrvatske, glavni tajnik Saveza filmskih radnika Jugoslavije i direktor Studija za crtani film u Zagreb-filmu.

Kao fotograf se najviše pokazao i dokazao, kao urednik dijafilmova i filmova za osnovne i srednje škole (iz oblasti turizma,povijesti umjetnosti, zemljopisa, fizike, kemije, hrvatskog i engleskog jezika) a za potrebe turističke propagande snimio je preko 12000 dijapozitiva, područja cijele a najviše o Jadranskome moru.

Najveći dio svog umjetničkog i organizacijskog rada posvetio je filmu, a posljednjih petnaest najviše fotografiji. Tako već 1957, osniva svoj prvi kino klub u Osnovnoj školi na Kaptolu, a inicirao osnivanje oko 120 filmskih klubova po osnovnim školama u Hrvatskoj. Suosnivač je i suradnik Ljetne filmske škole u Trakošćanu, osnivač Ljetovališta filmske omladine u Puli i pokretač Dopisne filmske škole sa 12 svezaka-seminara i više stotina dopisnih polaznika. Pokretač je i organizator nekoliko festivala Saveza filmske omladine Jugoslavije, gdje je Hrvatska bila najzastupljenija po broju filmova.

 

Paralelno je bio i i direktor GEFF-a (međunarodnog festivala eksperimentalnoga filma), koji je u to vrijeme svjetsko sjedište eksperimentalnog filma. Ipak pored filmske kamere cijeli život se družio sa fotoaparatom. Slikao je za knjige, monografije, sudjelovao na brojnim izložbama fotografije, organizirao svoje samostalne izložbe, osvajao brojne nagrade i priznanja na žiriranim izložbama fotografije. Dobitnik je desetak povelja, srebrne medalje “Boris Kidrič”, srebrne medalje za suradnju Njemačkog kino saveza, povelje Sabora grada Zagreba, nagrade za životno djelo Hrvatskog filmskog saveza,niza priznanja te povelju grada Đurđevca i dr.

 

U mirovinu odlazi 1991 godine i tada se posvećuje amaterskoj fotografiji. Osnivač je Foto kino kluba “Drava” u Đurđevcu (1998 čiji je prvi i sadašnji predsjednik.) te Fotografskog društva Koprivnica. Odmah je pokrenuo –  Podravski salon umjetničke fotografije, koji se razvio u vrlo kvalitetni Međunarodni salon koji  je u deset godina imao na izbor 7.901 fotografiju od  kojih je izlagano oko 1500. U deset godina postavio je stotinjak izložaba naših i gostujućih autora po okolnim mjestima  i u Zagrebu, Ljubljani, Pečuhu, Kranju, Radovljici, Osijeku, Virju, Koprivnici, Trakoščanu, Varaždinskim Toplicama, Čakovcu i Murskoj Soboti i drugim mjestima. Istovremeno je svojim radovima sudjelovao na gotovo svim nacionalnim i međunarodnim izložbama u Hrvatskoj kao i u inozemnim od Koreje do SAD-a.

 

Zagreb, 26.1.2010,                                                       

Vinko Šebrek

Predsjednik Fotokluba Zagreb

 

 

Foto klub je ovaj prijedlog usvojio i nagradu Tošo Dabac predat će 11. svibnja u prostorijama Fotokluba Zagreb. Tom prilikom biti će otvorena i izložba s 30 radova.

 

 

Tošo Dabac (Nova Rača, 1907. – Zagreb, 1970.), hrvatski fotograf priznat u svijetu, jedan je od osnivača i glavnih predstavnika tzv. Zagrebačke škole umjetničke fotografije.

 

Rođen je u Novoj Rači kraj Bjelovara. Krsno ime mu je Teodor Eugen Maria Dabac. Osnovnu školu završio u Novoj Rači. S obitelji preselio se u Samobor. Pohađao je Kraljevsku klasičnu gimnaziju u Zagrebu. Upisao je studij prava u Zagrebu, ali ga nije završio. Radio je za “Fanamet film” i MGM ured u Zagrebu kao prevoditelj i osoba zadužena za odnose s javnošću. Uređivao je časopis “Metro-Megafon”. Prvi dodir s fotografijom 1924. imao je kod školskog kolege Ivice Sudnika iz Samobora. Prva njegova sačuvana fotografija je panorama Samobora potpisana i datirana 7. ožujka 1925. Prvi put je izlagao fotografije na izložbi amatera u Ivancu 1932. Jedan je od osnivača i glavnih predstavnika tzv. Zagrebačke škole umjetničke fotografije.

Nositelj je socijalnog smjera u fotografiji. Snima život ulice, prosjake, ljude iz naroda, sajmišta, procesije i putujuće cirkusante (ciklusi Bijeda i Život ulice, 1932.- 1935.) Slijede ciklusi portreta, folklora, životinja, arhitekture, krajolika i kulturnih spomenika na kojima radi do kraja života. Još od tridesetih godina 20. stoljeća, sudjelovao je na niz izložbi u zemlji i inozemstvu (Prag, Philadelphia, Luzern, Antwerpen, Beč, Ljubljana, Frankfurt, München, New York) u društvu tada najznamenitijih svjetskih fotografa. Jedna od najznačajnijih nagrada je iz 1938. za najbolju fotografiju u mjesecu (Camera Craff). Imao je veliku čast biti član “Photographic Society of America”. Godine 1951., Foto savez Jugoslavije dodijelio mu je titulu majstora fotografije. Ukupno je uslikao oko 200 000 fotografija, najviše u gradu Zagrebu. Imao je atelier u Ilici 17, u kojem je radio tridesetak godina.

Oženio se s opernom pjevačicom Julijom Grill 1937. Sudjelovao je u Drugom svjetskom ratu na strani partizana od 1943. Umro je u autobusu za Gornji grad 9. svibnja 1970. Privatna zbirka s njegovim radovima (Arhiv Tošo Dabac) otvorena je u Zagrebu 1980.

U povodu stogodišnjice njegovog rođenja, Arhiv Tošo Dabac i Muzej suvremene umjetnosti Zagreb predstavali su program ‘Stogodišnjica rođenja Toše Dabca’, koji se obilježavao od travnja 2007.

 

Skinuto s Wikipedije