IN MEMORIAM Luka Kokotić

Luka Kokotić, Podravec od glave do pete, naprednjak, čovjek koji je želio mijenjati svijet na bolje.

Dobar prijatelj, čovjek odan obitelji, zaljubljen u svoje unuke, u Ružu koja je bila centar njegova svijeta. Prirastao uz zavičaj, uvijek u društvu kulturnjaka, umjetnika, ljubitelja lijepih stvari i korisnih inicijativa. Donio nam je božure, oduševljenje za vrtlarstvo i život na “rodnoj grudi”. Pisao je pjesme, znao održati govor, zapjevati u društvu i sam za sebe.

Bio je dinamičan, širokogrudan, optimističan. Iz “dobre berbe” svoje generacije i iz vremena kad se trebalo potruditi da budeš među najboljima. Zavičaj mu je bio izvor i nadahnuće i prava svetinja. Vidio je svijeta i vratio se doma. U Barnagoru njegov BUDROVEČKI KOKOTIČEK svako jutro pozdravlja sunce na bilogorskom obzoru. Neka u toj brazdi počiva u miru. Držimo ga u poštovanju i najljepšem sjećanju.
Hvala ti, dragi Luka!

11. ožujka 2018.

Božica jelušić

PAJDAŠ LUKA
In memoriam Luki Kokotiću

Tak kak zemlja diši po cvetju i vinu,
Naš je pajdaš Luka volel Podravinu.
Kak vu zraku drobne ftiče vuho sluša,
Prestrla se Bilogorom njegva vedra duša.

Tulipan i božur i zumbuli v sjaju,
Ostali su v rami v holandskomu kraju.
Vrnul se je Luka vu gnjezdo domače,
Gdi pri Dravi v suton žuta vrba plače.

Gdi su kleti, trsje i puti v širinu,
On je nazaj našel blaženu starinu.
Pod listjem i mehnjom gdi zviranjek zvira,
Na klupi pod lipom našel si je mira.

Pajdašiji srce dal je bez računa.
Ritam njegvoj pesmi kucala je žuna.
Šegi i veselju otpustil je vuže,
Vu vrtu i v hiži našel svoje ruže.

Navek za pravicu, za ljucki boljitek:
Za vse ideale prekratek je žitek.
Nek’ sreča ne pamti gdi je tuga spala,
I nek ne zna leva kaj je desna dala.

Fališ nam kak oblok i kak vrata v plotu.
Fala ti, prijatel, za tvoju dobrotu.
I dok pesek scuri, prejdu naši dani,
Zestali se bumo vsi na istoj strani.