Selo Budrovac ulazi u udžbenike povijesti

U novije vrijeme učestale su rasprave o grbovima, pogotovo o hrvatskoj šahovnici. No, i mi imamo jednu zanimljivost vezanu uz jedan plemićki obiteljski grb.

Riječ je o grbu ugarsko-slavonske obitelji Budor, koja je u 15. i 16. stoljeću imali brojne posjede u Hrvatskoj, pa i u Podravini u okolici današnjega Kloštra, Budrovca, Čepelovca i Svete Ane. Naime, Budori su svoje ime dali današnjemu Budrovcu, gdje su nekad posjedovali i utvrdu.

Prema dosadašnjim istraživanjima povijesti hrvatskoga grba, smatralo se da se prvi hrvatski sjedinjeni grb – grb u kojem su grbovi Hrvatske, Slavonije i Dalmacije smješteni u jednom štitu – nalazi na nadgrobnoj ploči bana Tome Erdödyja iz 1624. godine.

U novije vrijeme, odnosno 2013. godine, došlo se do spoznaje da se takav najraniji poznati grb zapravo nalazi u grbovnici Ivana Budora iz 1610. godine*. Taj prvi sjedinjeni hrvatsko-dalmatinsko-slavonski grb pojavljuje se nakon pobjedonosne Sisačke bitke iz 1593. te tzv. Dugog rata (1593.-1606.) koji je završen sklapanjem mira u Žitvi, inače prvim mirom sa Osmanlijama kojeg Habsburgovci nisu sklapali kao podređena strane.

Budoru, njegovoj obitelji i nasljednicima car i kralj Matija II. Habsburgovac dodijelio je plemstvo i obiteljski grb za ratne zasluge u ratovima s Osmanskim Carstvom. Grbovnica je spisana u Beču 1. prosinca 1610. godine. Grb Trojednoga Kraljevstva nalazi se iznad obiteljskoga grba, uz gornji rub oslikane stranice.

Sam pak grb plemičke obitelji Budor za nas je također važan jer je uz Ernuštov grb jedini plemićki grb vezan uz Đurđevec i okolicu, to jest đurđevečko vlastelinstvo.


*STANČIĆ, Nikša i Dubravka PEIĆ ČALDAREVIĆ. „Prvi sjedinjeni grb Kraljevstava Dalmacije, Hrvatske i Slavonije iz 1610. godine“, Rad HAZU. Razred za društvene znanosti, knj. 50, Zagreb, 2013., 71-93;